Tokom vikenda s treceg na cetvrti Prosinca 2005, otisao sam u Porto, da se tamo nadjem sa Mariom (Mario Perry). S Mariom sam se upoznao u Zagrebu, kada sam poceo studirati fiziku. Nismo se culi i vidjeli vise od 10 godina. Mario je u medjuvremenu otisao na Palma de Mallorcu gdje i sada zivi. Bio je ispocetka kosarkaski trener, a kasnije se poceo baviti klimatizacijom u zgradama. Jedno od gradilista je bilo i hotel u Portu (tocnije Vila Nova de Gaia), tako da Mario dobro poznaje Porto i dogovorili smo se da se tamo i nadjemo.
Porto je veliki grad (metropolitansko podrucje = 1.5 milijun) ali sam centar je izlozen depopulaciji. Zgrade su bogato ukrasene i vrlo je vidljiva bogata kolonijalna proslost. No danas, zbog vlage i neodrzavanje grad izgleda pomalo zapusteno.
Dva dana provedena u Portu su provedena ‘turisticki’, sa izletom po rijeci Douro, posjeti vinarijama u kojima se proizvodi vino Porto, posjeti vinoteci i degustiranju porta, kao i setnji po glavnoj trgovackoj ulici (mislim da je Sveta Katarina ime ulice).
